Idejnim rješenjem predviđeno je uređenje vidikovca Lukovica na istoimenoj povijesnoj utvrdi u Platu. Ostaci srednjovjekovnog utvrđenja nalaze se na malom i strmom kamenom rtu te prate konfiguraciju terena. Utvrda je stoljećima van funkcije zbog čega je iznimno teško referirati se na njen izvorni oblik, a u malobrojnim povijesnim izvorima navodi se most koji je spajao utvrdu s kopnom, čiji su ostaci oslonaca vidljivi su i danas. More je kroz godine nasulo rukavac koji je odvajao utvrdu od kopna pa se tako formirao i utabani put do vrha. Strmi utabani put omogućava pristup neograđenom zaravnatom platou na vrhu rta. Projektom je planirano osigurati adekvatan pristup platou te spriječiti mogućnost pada s velike visine. U projektu se referira na motiv kazamata (tal. casamatta) koji su obično, tlocrtno gledano, ugrađene niše u debelim masivnim zidovima. S obzirom na to da zidova u ovom utvrđenju više nema, na tom prostoru je izraslo razno raslinje. Poštujući sve zatečeno, na prostor platoa postavlja se tri ”kazamata” koji su gotovo u cijelosti okruženi puninom zelenog raslinja. Taj kontrast, uvjetno rečeno, punog i praznog, vidljiv je i u tlocrtu, ali i u prostoru. Jednako kao što su kazamati imali otvore za obranu, koji su omogućavali da se vidi neprijatelja sa sigurne udaljenosti, tako i ovdje, kazamati kadriraju tri dominantna pogleda s vidikovca – prema Dubrovniku i Lokrumu, prema otocima Mrkanu i Bobari te prema Cavtatu.