Okamenjeni snovi - Proto-Arch

Arhitektonsko urbanističko i likovno rješenje spomen obilježja pod nazivom „OKAMENJENI SNOVI“ sastoji se od petnaest personaliziranih vertikala koje su smještene u predviđeni dio gruške luke te korespondiraju s postojećom vertikalom zvonika Dominikanskog samostana u Gružu iz XV st., ne narušavajući pritom njegovu dominaciju i ulogu svojevrsnog prostornog orijentira. Svojom izduženom pojavom u prostoru stapaju se s postojećim ambijentom i trajno podsjećaju na minule događaje koji su neizbrisivi trag kolektivne memorije Grada. Trenutak otrgnutog djetinjstva postavlja preteška pitanja i traži nepostojeće odgovore, istovremeno vapeći za unutarnjim mirom i ponovnim životnim smislom.

Petnaest personaliziranih vertikala prikazuje fragmente DJEČJIH SNOVA stradalog djeteta o kojima smo saznali kroz projektne materijale. Na monolitnim vertikalama iščitavaju se perforacije i aplikacije na plošno istanjenoj kiparskoj masi koja simbolično stremi prema Nebu. Kroz perforirani volumen monolita integriraju se strukture nebeskog prostranstva. Takvim oblikovnim činom snovi postaju stvarnost oživljavajući ih u SUSRETU s obitelji, prijateljima, posjetiteljima te djecom koja će se poistovjetiti s Đurom, Lukom, Marijom, Andreom, Nikolinom, Hrvojem, Katarinom, Romanom, Šimom, Dolores, Vlahom, Tonćijem, Maris, Marom ili Mihom. Interpretiranjem reljefnih površina te naznačenim plohama u boji koje asocijativno upućuju na nogometno igralište, školsku ploču, rođendanske proslave i druge težnje, OKAMENJENI SNOVI oživljavat će se kroz drugu djecu i postati stvarnost.

Život ne prestaje, mašta ne nestaje, u trenutku se mijenja- prelaskom propadljivo prelazi u vječno, a ograničeno u savršeno.
Rad se odmiče od mimetike i svojim likovnim govorom potiče promatrača na kontemplaciju i poniranje u svijet dječje mašte i istinske životne radosti. Zadire u intimu, čežnje, sjećanja najbližih, toplinu zagrljaja i neraskidivu vezu koja unatoč protoku vremena ne jenjava jer ljubav ne poznaje granice, veže nas čvrstim sponama koje brišu granice svjetova. Fragmenti DJEČJIH SNOVA uzdižu se na monolitni pijedestal i slave život puninom dječje mašte i zaigranosti. Iako individualni, dječji snovi su univerzalni i dovoljno opipljivi da se svako dijete može poistovjetiti sa životom pojedinaca čiji su snovi u trenutku prekinuti, ali prelaskom u VJEČNOST postižu svoje savršeno postojanje.

Dimenzije vertikalnih monolita semantičkim rječnikom progovaraju o temi OPROSTA koja se provlači kroz ponuđene projektne materijale (film „Od toga dana“), 70×7, kao čin oslobađanja i iscijeljenja te jedinom ispravnom putu ka unutarnjem miru.
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« (Mt 18,21-35)
Predviđene dimenzije vertikala su 70×7 (70cm/7m/25cm).U parteru su vertikale oblikovno i konstruktivno povezane s monolitnim trakama koje s njima čine jedinstvenu urbanističku kompoziciju u prostoru dok na spoju traka i vertikala se nalazi pločica s podacima stradalog djeteta. Vertikale se izvode od armiranog betona dok su temelji predviđeni na temeljnoj traci L oblika. Betonska vertikala se brusi i fino obrađuje kao mat zaglađena površina.Planirano krajobrazno rješenje obuhvaća zadržavanje maslina (Olea europea L.), tj. njihovu preraspodjelu na liniji oboda formirajući drvored prema kolniku te tako čine svojevrsnu vizualno i zvučnu barijeru, a istovremeno ne zaklanjaju prolazniku pogled na vertikale spomen obilježja. Ostatak parternog rješenja je travnata površina.